Izvor slike:
23srp

Vegetarijanci

Na stranu je koliko možemo birati ono što nam se nudi (ponuda i materijalni status), koliko je to zdravo uzgojeno…Tu smo nemoćni, ako nismo sami proizvođači pa znamo kakav je put prošlo sjeme do proizvoda. Danas nismo više sigurni ni za sjeme. Ni za tlo u kojem obitava. Ni za vodu kojom se zalijeva.

To je bio za me kao poticaj, kao kap izvora koji me povela u istraživanja toka kojim sam krenula .

Pregledavaš dostupne informacije, pratiš neke grupe, čitaš ih…biraš. Diviš se na neki način vegetarijacima i veganima kako su uspjeli.

Onda te pronađu (jer traže te ) sadržaji dokumentarnih filmova . Ostaneš nijem, bez riječi, s tugom.

Koliko patnje može čovjek nanositi živim bićima!

To pomogne čovjeku da prilikom pogleda na komad mesa u mesnici…..polako odustaje.

Slike u glavi se vrte na nepostojećem platnu. Nisi dovoljno jak. Poklekneš…pa ponovo.
Nekako je bilo lakše odbaciti meso ovih velikih životinja.

Polako, pomalo.

Ostaviš si perad koja čupka travu i kuruzu, i ribice koje plivaju u rijekama i morima.

Onda te opet nađu ona silna videa peradi….pa odustaješ i od toga.
Sardine i tuna, ajd…nekako.

Slavonka koja je odrasla na masti, čvarcima, domaćim kobajama, ponekom kulenu i kulenovoj sekici. Delicije za tijelo i dušu.
Kako bez toga?
Ne može.
Jaja. Toliko divnih kolača, toliko torti. Ma gdje god kreneš jaja svuda.
Mlijeko, jogurti, maslac, sirevi…uuuuuu..divota.
To mi se sve činilo ok.

Ajd, vegetarijanka, nije ni to tako loše.

Ovo nije krvavo.
Nema oči.

Sva sam si bila ponosna. Ono, kao da sam se izvukla iz labirinta očaja, nasilja i stradanja.
Osjećala sam se i puno bolje, poletnije, zdravije.

Po putu uloviš i neke bolesti, kakav je red. Obilaziš doktore, praviš pretrage…i u cijeloj toj priči shvatiš da si ipak, cijelo vrijeme unosio nečeg previše što se lijepo zalijepilo negdje i sad smeta.

Kako to u medicini ide, ili to odstrane ili dobiješ terapiju koju moraš redovno piti do ostatka Putovanja.
Prisjećaš se svega onoga što si trpao u sebe, ili trpaš još uvijek…i čitaš, proučavaš, isprobavaš.

Opet ona strašna videa o kokama nesilicama…o kravama koje daju mlijeko…o teladi koja im se oduzima…

I opet tuga.

Još nema zvjezdica
Sonja

Riječi su put kojim hodimo čista uma i nosimo u njima blagost i toplinu. Boje su podij na kojem duša pleše.

Odgovori