Činjenje

Sviđa mi se ova riječ, iako ju u pisanju vrlo rijetko koristim.
To znači da ipak dok pišem djelujem. Aktivna sam.

Kad prikupimo određena znanja obično bi bilo dobro primijeniti ih. Na taj način ona ispunjavaju i neku svoju svrhu ili korist.

Obično kad negdje, zbog raznih situacija, kažem ljudima da sam vegan, većina njih gotovo uvijek spomene da i oni vrlo slabo jedu meso, ili ga izbjegavaju. Poučena prijašnjim iskustvima tako vođenih razgovora dalje ni ne pojašnjavam.

Meni je trebalo puno čitanja da bi i sama razlučila razliku između vegetarijanaca i vegana.
Ima tu još raznih podvrsta, zavisno što tko konzumira ili ne konzumira.
Na neki način sam se i divila ljudima koji dugi niz godina već održavaju takav stil života.
Čitaš…i misliš, teško je ipak to. Ima u tome još toliko nepoznatoga.

Tada onaj simpatični crvić u tebi započinje razvlačiti sumnju na dileme, trileme i kopka po svijesti.

Zašto bi ti odustala od svega toga, kad je ovo dosadašnje i fino, i ugodno, i komforno i jeftino???
Izbor i obilje na dohvat ruke.
Što ti to sada treba?
Zašto kompliciraš?
Budi kao i svi oko tebe, ili bar kao debela većina!

Nešto u tebi se i dalje buni, kopka, istražuje, ne odustaje.
Polako učiš kuhati neka nova jela, bez svih onih finih konkretnih stvarčica.
Tražiš gdje što možeš nabaviti u svom okruženju.
Izbor osim voća, povrća, mahunarki i nije baš nešto.
Jednostavno tih nekih zamjenskih stvari koje se polako proizvode nema u blizini.

Zdravlje je promjenljive kategorije. Znaš nakon nekih zdravstvenih problema da ipak moraš voditi brigu i onome što unosiš u organizam.
Shvatiš da oni koji su oko tebe, tvoji najmiliji, imaju svoje pute, snove i živote.
Jednostavno, nemaju ni snage, ni vremena, ni materijalnog, skrbiti se o tebi, ako ti se zdravlje pogorša.
Shvatiš da bi im to bio dodatni teret.

Budući da sam ja strašno tvrdoglava i svojeglava, i ne volim tražiti pomoć od drugih, izaberem ovu alternativu.

Ako ovo funkcionira da ja, kao individua, budem što manje na brizi i pomoći drugih, od onih najbližih do zdravstvenih usluga….onda ću izabrati to.
Ako tome dodam i spoznaju da one drage životinjice mogu bar zbog mene dočekati drugo jutro…i to je nešto.

Te spoznaje koje osvijestiš u sebi o potencijalnim razlozima i uzrocima dodatno te učvrste i uvjere da ideš ipak dalje.

Nije sve samo u prehrani.
Toliko tih stvari u našem životu, ipak možemo izabrati mi sami. Način na koji ćemo preživljavati dane, ali da i ti dani i dobiju neki dublji smisao, bar za nas.

Od moje troje djece, ova koja je najdalje, najmlađa, ipak je moj odličan sugovornik za ovakve teme.
Ne mora se složiti , ali izmjenjujemo razmišljanja i potičemo se u nekim dijelovima.

ako je bilo i s minimalizmom.
Zarazila me.
Spomenula je kako je slušala nešto o tome, i bacila mi bubicu u uho.
Kao da mi je otvorila dodatni prostor za promišljanje, spoznavanje, ali i činjenje.
Shvatiš koliko se tijekom življenja zatrpamo stvarima oko sebe, bez obzira imaju li one i dalje određenu namjenu i korist.
No, sada su ipak neka druga vremena.

Tu gdje ja živim postoje krasno uređena odlagališta za otpad, koji moramo pomno razvrstavati. I nemaju veliki otvor. Podzemna odlagališta. Ima i reciklažno dvorište, za sve ostalo.
Nema više da bacaš okolo, ili nabubaš sve što ti dođe pod ruku.

Onda to slično napraviš i doma, kod sebe. Posude u koje taman toliko stane da je uredno i funkcionalno. I svaki dan uredno odvajaš, ispireš, prebireš .

Kad to radiš dulje vrijeme shvatiš da smo mi ljudi proizvođači otpada.
Kilogrami, tone, stotine tona….
Najviše je plastike.
Užas!!!
Sve je omotano ili strpano u nju.

Zaražena virusom minimalizma (blaži oblik ) , polako prazniš viškove onoga što misliš da više nema opravdanje da stoji tu.
Ono što je interesantno je da su te ekološki prihvatljive varijante (drvo i staklo) uvijek skuplje od grozne plastike!

Kad me plastika izludi, a to je malo češći slučaj, zavučem se mislima u moj dom djetinjstva.
Nije bilo zamrzivača, miksera, friteza, indukcionih kuhala, sokovnika, kuhinjskih robota, mikrovalnih , perilica suđa, sušilica rublja, računala, mobitela, telefona, klima uređaja, robotskog usisavača, centralnih grijanja, bazena, tuš kabina i inih blagodati današnjice.

Bilo je tako jednostavno i skromno.
Jelo se ono po sezonama, što bilo na tržnici ili vrtu. Tri vrste kruha kod pekara.
Mlijeko i ulje, a i vino u bocama.
Slastice su se doma pravila. Čokolade i grickalice su bili samo za blagdane.
Ah….

Pomogne ta spoznaja…upiješ dah te jednostavnosti u kojoj si živio, i misliš…pa može se to i danas.
Prilagoditi svoj život onim vrijednostima za koje sam smatraš da čine dobro tebi, a i ovoj našoj planeti.
Što bi rekli naši stari – „Pređimo s riječi na djela“. 🙂