Izvor slike:
05sij

projekt: ZId

Još sam, kao vrlo mala ,naučila čitati.
Imala sam starijeg brata koji je , naravno, bio moj uzor i sve što je znao, mogao on, morala sam znati i naučiti i ja.
On je čitao, pa sam čitala i ja i tako je ta navika i ljubav prema pisanoj riječi rasla kroz djetinjstvo,mladost i ostala do danas.
U to vrijeme nije bilo dječjih programa ,(ma do moje osme godine na Tv-u smo vidjeli samo talijanske kanale, jer signal iz Zagreba nije prebacivao preko Velebita) i kod svakog lošeg vremena,kad se nije moglo u park ili dvorišta, ja sam čitala.
Mijenjali su se naslovi, teme….kad sam prerasla Medu Winnie-ja, Pipi Dugu čarapu, Vlak u snijegu…nastavila sam odrastati čitajući. što uz obaveznu školsku lektiru, što po nekom osobnom izboru.
U današnje vrijeme, kad nam je internet otvorio svijet,pružio svakojake mogućnosti, u vrijeme digitalizacije, čitam i putem računala,volim i kratke i duge priče, poeziju, blogove.. ali, još uvijek ipak, najviše volim negdje ,u tihom pretincu doma, imati knjigu i ne dopustiti da se na nju predugo spušta prašina.
Biram naslove uglavnom prema raspoloženju , u sivim zimskim danima čitam raznoliko, prozu,putopise, poeziju , dok , npr. na godišnji odmor sa mnom idu trileri, ili “chick-lit ” ,lagano štivo,tekstovi s puno smijeha , suza i ljubavi….(ah, ljubavi 🙂
Imam, naravno, listu omiljenijih mi pisaca , a volim se osloniti i na nečiju preporuku ,ili na pročitanu recenziju.

Knjiga , po Wiki opisu, ima definiciju: tiskana kolekcija papira s najmanje 49 stranica ..
svi oni koji vole knjige ,mislim kako se ne bi baš suglasili s Wikijem 😉
Te “tiskane kolekcije papira” naučile se me toliko toga, natjerale na razmišljanja, pokazale mi svijet za koji i nisam znala da je tu, oko mene, rasplakale me, nasmijale, natjerale da propitkujem svoje stavove i već formirano mišljenje o koječemu..
Neke su postale poput sigurnih,toplih luka, priče kojima se vraćam, jer ih sa svakim čitanjem iznova osjetim .
Da ne duljim više.. napisala sam ovo zato što sam se, eto, upravo vratila od onih Šveđana (da ih sad ne reklamiram) i konačno , ispunit ću si dugogodišnju mi želju ..
oslobodila sam dio prostora jednog zida , sad našla, po cijeni povoljne, a veličinom odgovarajuće police, koje će ga pokriti, onako, od poda do stropa i koje će biti novi “dom” za sve moje, godinama skupljane, ukoričene prijateljice.
Nije kineski, knjižni će to biti zid(ić) .

“Čitajmo!! Plešimo!! Te zabavne radnje nikada neće naškoditi svijetu” (Voltaire )

.

5/5 - (1 vote)

4 osvrta na “projekt: ZId

  1. Sjetila si me, imao sa jednog frenda. Njegov je otac bio novinar. Imao je, meni tako vrijedne, knjižice iz zbirke Sirius. Iste su držale bočne stranice jednog takvog knjižnog zidića u ….zamisli samo – WCu.

    🙁 Nije mi htio ni prodati te primjerke Siriusa iako sam mu obećao da u cijenu istih ide i izgradnja police za knjige

  2. Ah, knjige … i čitanje… i zidić. I ja sam puno čitala, no moram priznati sad bitno manje. I još ću nešto priznati, nisu mi drage virtualne knjige, već baš one papirnate…. Zavalim se (ili zasjednem) u neki tihi kutić i uronim u te svjetove…Volila sam knjige i kao djevojčica, posuđivala u knjižnici, no problem je bila knjižničarka koja bi mi dala knjigu po svom nahođenju, a ja bih se tako rado bila “uvalila” među police i sama birala.
    🙂 🙂 🙂 🙂

Odgovori