baš sad

Veselje.

To je onaj sretni trenutak u kojem ti tijelo vrije. Pa ne mora baš, ali ono je živo! Duša ti se smije, a sve boje se preliju u neke svijetle i treperave. Lebdiš na nekim antigravitacionim poljima koje je izmislio tvoj mozak, a percepcija nema pojma o tome, jer i ona uživa u smjehu.

Nekak tako….

Tuga.

To je onaj teški trenutak kada sve izgleda sivo i bezbojno, u stvari je u margini svijesti i percepcije. Sve je usredotočeno na uzrok. Tijelo je teško, preteško i sve sile te vuku nekuda dolje, nekuda u dubinu, dok se boriš za slijedeći dah. Dok se boriš za volju prema naprijed.

Nekako tako…

Ogorčenost.

Mojoj neukoj pameti ovo dođe kao uvijanje u tugu. No, ipak ne onu tugu, zdravu tugu, koja te obuzme i prođe, podsjećajući te da si živ i da sve mora biti u balansu. Ogorčenost je izabrani put u negativu. Ne jednom izabrani, pardon. To je splet izabranih putova koji su nekoga doveli u ogorčenost, a nju isti prigrli …hmm prigrli – to bi bilo kao da joj se raduje, ali nema radosti u ogorčenosti. Ona iz radosti radi novu ogorčenost. Čak se ni tugom ne naslađuje, već i od nje ima ogorčenost. Sluzava memla jada i mučenja, koja se proteže u budućnost,a od prošlosti se hrani. Prekriva svijest i vara je da je sve iluzija i da je jedini spas u ogorčenosti. U tome stanju, to je jedini put i sa tog puta se ne vide izlazi.

Eh..to je..baš sad. Definicija za “baš sad”. (“sad” eng. – tužno)

A “sad”..i “baš sad” je onaj tren u kojem se sjetiš da si živ i da si prisutan tu gdje jesi i svugdje drugdje gdje ti mašta može zaorati ispod površine percepcije.

Baš je ludo to “baš sad” 🙂