Izvor slike: Još sam, kao vrlo mala ,naučila čitati.
Imala sam starijeg brata koji je , naravno, bio moj uzor i sve što je znao, mogao on, morala sam znati i naučiti i ja.
On je čitao, pa sam čitala i ja i tako je ta navika i ljubav prema pisanoj riječi rasla kroz djetinjstvo,mladost i ostala do danas.
U to vrijeme nije bilo dječjih programa ,(ma do moje osme godine na Tv-u smo vidjeli samo talijanske kanale, jer signal iz Zagreba nije prebacivao preko Velebita) i kod svakog lošeg vremena,kad se nije moglo u park ili dvorišta, ja sam čitala.
Mijenjali su se naslovi, teme….kad sam prerasla Medu Winnie-ja, Pipi Dugu čarapu, Vlak u snijegu…nastavila sam odrastati čitajući. što uz obaveznu školsku lektiru, što po nekom osobnom izboru.
U današnje vrijeme, kad nam je internet otvorio svijet,pružio svakojake mogućnosti, u vrijeme digitalizacije, čitam i putem računala,volim i kratke i duge priče, poeziju, blogove.. ali, još uvijek ipak, najviše volim negdje ,u tihom pretincu doma, imati knjigu i ne dopustiti da se na nju predugo spušta prašina.
Biram naslove uglavnom prema raspoloženju , u sivim zimskim danima čitam raznoliko, prozu,putopise, poeziju , dok , npr. na godišnji odmor sa mnom idu trileri, ili “chick-lit ” ,lagano štivo,tekstovi s puno smijeha , suza i ljubavi….(ah, ljubavi 🙂
Imam, naravno, listu omiljenijih mi pisaca , a volim se osloniti i na nečiju preporuku ,ili na pročitanu recenziju.
Knjiga , po Wiki opisu, ima definiciju: tiskana kolekcija papira s najmanje 49 stranica ..
svi oni koji vole knjige ,mislim kako se ne bi baš suglasili s Wikijem 😉
Te “tiskane kolekcije papira” naučile se me toliko toga, natjerale na razmišljanja, pokazale mi svijet za koji i nisam znala da je tu, oko mene, rasplakale me, nasmijale, natjerale da propitkujem svoje stavove i već formirano mišljenje o koječemu..
Neke su postale poput sigurnih,toplih luka, priče kojima se vraćam, jer ih sa svakim čitanjem iznova osjetim .
Da ne duljim više.. napisala sam ovo zato što sam se, eto, upravo vratila od onih Šveđana (da ih sad ne reklamiram) i konačno , ispunit ću si dugogodišnju mi želju ..
oslobodila sam dio prostora jednog zida , sad našla, po cijeni povoljne, a veličinom odgovarajuće police, koje će ga pokriti, onako, od poda do stropa i koje će biti novi “dom” za sve moje, godinama skupljane, ukoričene prijateljice.
Nije kineski, knjižni će to biti zid(ić) .
“Čitajmo!! Plešimo!! Te zabavne radnje nikada neće naškoditi svijetu” (Voltaire )
.
Sjetila si me, imao sa jednog frenda. Njegov je otac bio novinar. Imao je, meni tako vrijedne, knjižice iz zbirke Sirius. Iste su držale bočne stranice jednog takvog knjižnog zidića u ….zamisli samo – WCu.
🙁 Nije mi htio ni prodati te primjerke Siriusa iako sam mu obećao da u cijenu istih ide i izgradnja police za knjige
moj će zidić ipak biti u sobi.. u wc-u nema prostora 🙂
🙂 Lijepi će to zidić biti, satkan od riječi koje su oplemenile tvoj životni put 🙂
Ah, knjige … i čitanje… i zidić. I ja sam puno čitala, no moram priznati sad bitno manje. I još ću nešto priznati, nisu mi drage virtualne knjige, već baš one papirnate…. Zavalim se (ili zasjednem) u neki tihi kutić i uronim u te svjetove…Volila sam knjige i kao djevojčica, posuđivala u knjižnici, no problem je bila knjižničarka koja bi mi dala knjigu po svom nahođenju, a ja bih se tako rado bila “uvalila” među police i sama birala.
🙂 🙂 🙂 🙂