Kategorija: Dnevni blog

03.06.2012.

Veli mi frend da je pricao sa prijom i da mu je stalno ponavljala da joj je nesto tesko….
Sto je to “tesko”, pita on mene..kakva je definicija i sto uopce uzrokuje tu tezinu, problema, radnji….

Jezus…

Tesko se ujutro ustati…kad nemas volje. Tesko je nekome objasniti zasto nemas volje. Tesko je sebe natjerati na to ustajanje kad nemas volje. Eto.. u tri jednostavna primjera sam tri puta ponudio odgovor.

“Volja”….

Motiv, htjenje, zelja = volja.

Danas, uza sva pomagala i alate koje imamo, mi gubimo osnovno za sve – volju. Postajemo lijeni, postajemo tromi i bezvoljni. Ne da nam se citati jer je to tesko, samo gledamo u one sapuunice, jebene realitije, gutamo tone reklama i srljamo kuda nas navode. Sve nam je tesko, osim onoga sto nam sublimacijski zapovjedaju na TV. Kopiramo junake serije, mozda vise antijunake. Razne negativitete koje vidimo na ekranu. Onda kad dodje problem koji nije prikazan ili opisan time, onda je to tesko. Uf..da, tesko je kad te neko vodi – krenuti svojim putem…samostalno. Tesko je misliti svojom glavom, raditi i graditi svojim rukama.

Smijao sam se svojoj ljubimici kada je pocela gledati i brijati na filmove o vampirima, vukodlacima, zombijima, a tek sada shvacam da je izmedju ljubavnih prica, pokazan svijet oko nas.

Vampiri – krvopije – bankari, trgovci, poreznici, razni poslodavci, konglomerati…izrabljuju nas, unistavaju, sisaju i sisaju sve dok se i sami ne pocnemo ponasati poput njih (to je onaj dio ugriza i prijenosa)

Vukodlaci – vojska, policija, politicari – gamad koja na temelju sile bez predrasuda unistava sve sto se moze unistiti sa nekim ciljem, nimalo logicnim normalnom covjeku, ali jako efikasnim za njihovu logiku.

Zombiji – vecina ostatka ljudi, obrazovanih ili neobrazovanih, mladih ili starih… zive duse koje su mrtve, bezvoljne i koje bauljaju od kuce do posla (ako imaju srece da ga imaju), unistavaju svoje familije i svojom negativnoscu truju sve oko sebe pretvarajuci svakog u svojoj blizini u novog zombija.

I onda se tu pojavim ja..ili neki slicni meni..koji vide i kojima oni svi nemogu nista ni sa sisanjem, ni sa silom, ni sa trovanjem… OO da, mi nismo supermeni, mi smo njima zlo ovog svijeta i zbog takvih, kao sto smo mi, oni imaju probleme. Oni nemaju volje, jer mi svojim istinitim i iskrenim rijecima njih tjeramo da misle!!!….da rade !!!…budimo u njima volju i pozitivu!!!…Svojom ljubavi i prijateljstvom smo toliko odvratni i toliko ljigavi da oni to jednostavno ne mogu podnijeti.

To je naprosto neizdrzivo.

To je tesko.

Sto je snaga?

Ponekad je to ono sto te dize ujutro iz kreveta. Ona sirova, u misicima, mehanicka koja te podize. Kad je nemas, zbog kojekakvih prirodnih, kemijskih, fizickih ili mentalnih elemenata, ostajes u tom krevetu, prikovan. Ovdje je krevet kao neka pozicija u kojoj si, neka pat ili mat pozicija…zivotna ili uvjetovana. Krevet kao stanje bolesti, nemocnosti.

Treba imati snage izvuci se.

Treba imati volje.

Sto je, opet, moc?

Moc je, ponekad, upravljati drugima. Vise puta je to, upravljati sobom, svojim zeljama, zahtjevima i prohtjevima. Moc je i skup potrebitih akcija i reakcija zbog sazivanja volje i snage za poduzeti nesto, primarno ili sekundarno, objektivno ili subjektivno.

Dva puta se ovdje spomenula jedna stavka bez koje nema smisla ni jedno od spomenutih pojmova iz naslova.

VOLJA

“Sitna voda brege gloda” – moja je definicija volje iako je je u mehanici uzrecice spomenuta snaga. Iz toga vidimo koliko su usko vezane snaga i volja. Moc je vise vezana uz razum. “Um caruje, snaga klade valja”

Ukoliko se postavimo u stav promatraca i gledamo prema ovim pojmovima kao objektima promatranja, primjecujemo da su medjusobno vezani, ali pojavljuju se iz drugacijih pobuda. Bez jednog nema drugog. Bez snage nema moci. No, da li nema snage bez moci? Tu bi se, po meni, ukljucila volja. Volja je moc, razumska, koja uokviruje, saziva sve potrebite elemente unutar nase psihologije i poziva nas, zapovjeda, da djelujemo. Uz volju se pojavljuje potrebita snaga za to isto djelovanje, no..opet..ukoliko te snage nema, nema ni moci, nema ni volje.

Iz cega onda crpiti snagu, sazvati volju, stvoriti moc?

Postoje razliciti motivi. Neki su iskonski, neki su pozitivni, neki su negativni. Borba za goli zivot, ljubav, mrznja.

Idemo malo prouciti jedan po jedan.

Borba za goli zivot. – surova, sirova, bezpostedna, bezrezervna….iscrpljujuca, ponekad napravi cudo, no..u globalu, ne zavrsava dobro. Narocito ako se u kasnijim segmentima ne oplemeni onim potonjim. Ljubavlju ili mrznjom. Bez obzira cime je uvjetovana, ona postaje ista. Kasnije je volja usmjerava..ili moc.

Ljubav – beskrajna sila, neiscrpna energija pozitive. Najsnazniji motiv. Pokretac i mehanizam, svemoguca. Bog. Ljubav prema bliznjima, ljubav prema sebi. ljubav prema svijetu i svemu sto nas okruzuje.

Mrznja – isto kao i ljubav, samo sa negativnim predznakom.

Mozda i nisam u pravu. Mozda jesam. Ovo je moje razmisljanje i kao takvo ga predstavljam. Ne mogu reci da je netko, ovisno o motivu u pravu ili krivu. Savrseno bi bilo da je sve u znaku ljubavi i pozitive, no nije sve na svijetu crno, a nije ni bijelo, cak stovise, nije ni izmedju toga…sivo. Svijet je pun boja i neizmjerne su kombinacije tih boja, jednako kao i motiva.

Biti Covjek je balans izmedju boja, slobodan odabir motiva. Moc prosudjivanja i odabira motiva za volju da bismo imali snage biti, ali i ostati Covjek.

Jednostavno..zar ne? 🙂

18.07.2012.

Oh da… “Slava prosvijetljenima, moc je u znanju”….

Dokle???

“Do kuda ide znanje, a do kuda ide obmana?”

Da se opet vratim na onu o ribama… tj. “Daj covjeku ribu, nahranit ces ga za jedan dan. Nauci ga pecati, nahranio si ga cijeli zivot.”… Do kuda ide pomoc, a od kuda pocinje manipulacija???

Jer dalje ide… “Prodaj mu stap za pecanje, prodaj mu flaks i masinicu, prodaj mu camac, prodaj mu opremu za camac, prodaj mu gorivo za camac, prodaj mu..prodaj mu..i nabij mu porez na sve sto si mu prodao!!”

Svijesna smo stvorenja, neki cak i bica…ovisno koliko tko koristi svijest i koliko je napredovao u duhovnosti. Nazalost, nase najjace oruzje je postalo nasa najslabija tocka. Prosli smo svakakve revolucije..industrijske, poljoprivredne..sexualne.. sve dalje smo sve svjesniji.

No..tu je klopka… prestali smo biti oprezni, jer smo pametni i svjesni..no..jesmo li mi to stvarno??

….Ili smo u svojoj tvrdoglavoj svjesnosti postali oholi i neoprezni. Sada nas toce svakakvim reklamnim porukama, sublimacijskim porukama, koje u svoj svojoj svjesnosti ne primjecujemo i poravnavamo istu tu nasu oholu svjesnost prema onom sto nam one signaliraju. Uspavali su nas u neku nazovisigurnost i sisaju nas zbog nekih svojih ciljeva i pobuda… nama neznanima i mozda toliko glupima da ih ni ne mozemo biti svjesni. Cisti i nepatvoreni dokaz o nasoj nesvjesnosti..

“Sto je onda tu edukacija?”

Namjerno dovodjenje u predpoziciju nesvjesnosti…ili obrazovanje?

Probudite se ljudi..citaoci moji. Nije problem sve to vidjeti, ali je problem odvojiti se od tog fino zapakiranog svijeta u kojem placate, najvise samo pakiranje, ostalo vam ionako ne treba, jer …ako samo malkice bolje zagledate..to vec sve imate..sasvim besplatno…oduvijek 🙂

Probudite se!!

09.03.2005.

Mozda mi i nije dobra ideja bila da radim ikakvo isticanje u javnosti. Odmah na pocetku sam izgubio dobre misli.. No ajd, ipak je to samo pocetak. No skeptik , kakv sam naucio biti, u meni mi govori… “bjez, ne diraj “. Ipak cu…za inat sebi i skepticizmu … pisati.

Citam Medin blog o zmigavcima… uff.. kako je on to lijepo opisao i napisao. Blago, fino, ima covjek vjere u ljude. Pocet cu pisati o tome. Stvar je akutna ko zubobolja. Ma koliko god se ne zelim obazirati i ne zivcirati u toku svoje skoro jednosatne voznje od Djubrave do Jaruna ne daju mi ti nazovi vozaci, znalci koji znaju stiskati papucicu (za onu jednostanicnu ne znaju, oni to zovu mozak) gasa, retrovizor, zmigavac, postivanje okomite, vodoravne signalizacije, znakova, semafora ….. uff
pretjerujem… nemoze to papucica sve primjetiti, a kamo li obraditi kao podatke..pa cak i pohraniti ..idesss… to bi bila cipela ili cizma…ne papucica..nikako. No da nastavim.. te navedene stvari ignoriraju. Ne bih se uz sve to usudio spomenuti, prednost prolaza, postivanje drugih vozaca kao osoba, sugradjana, pa mozda prijatelja ili clanova obitelji!!! Ma neeee…..samo gassss.

Zmigavac iliti pokazivac smjera, sam po sebi u nazivu ima i svrhu svog postojanja. Sluzi da se pokazuje smjer u kojem se vozilo namjerava kretati. Pri tome, naglasavam rijec “namjerava”, jer veeelika vecina vozaca ako i daje zmigavac, daje ga nakon sto je vozilo kojim upravlja to vec ucinilo. Ali to su vec finese…..idesss. Pri prestrojavanju, dakle sa jedne trake kretanja, na drugu, prilikom skretanja na prometnicu, sa prometnice, obilazenja, pretjecanja taj bi uredjaj trebao biti upaljen za informaciju ostalim vozacima kako bi oni postupili isto, pricekali, usporili, ubrzali ili bilo sto, znaci cista
informacija. No danas su svi tajnoviti. Tajnoviti u svom neznanju, u svojoj ignoranciji, u svojoj oholosti i bahatosti. Ne zele dijeliti informacije, nepovjerljivi su. Strahota. Na sto strana mogu razlozima razvezati ovu pricu.

Recimo globalno otudjenje. Globalno otudjenje razvija u ljudima nesposobnost i nepotrebnost komuniciranja. Svi mi gledamo teveliziju ili se grbimo nad tipkovnicama ili ino no nema vise onih starih kafensanja ili sjesti na rizol i drmati po polliternki pifceta uz pricu i prepricavanje. A ne. Kada to ne radi, osoba se nesvjesno uvlaci u sebe i otudjuje od okoline. Kasnije se cudi zasto ga nitko ne dozivljava. Pocevsi od toga, ne zeli vise ni skim ni dijeliti. Prica se tu moze rasiriti u financijske krize ili posesivnost zbog te krize… trlababalan…. da bi doslo do toga da ta osoba vise nikome ne vjeruje i
da ne zeli davati informacije nikome. Pa cak ni zmigavcom :))

Mahno leptir krilima na Fujiu u dzapanu, ja nisam dao zmigavac na slavonskoj aveniji u Zagrebu, tip me nije vidio sa 120 tak km/h pa on bez zmigafca skrenuo na susjednu traku (lijevu ili desnu…nebitno), a onda je tip kojem je on presjekao put prikocio malo naglije, onaj iza njega to nije ocekivao pa je prikocio jos jace, onaj iza njega jako zakoci, a onaj iza njega i nekih pet poslije njega skucali guzove na autima… uzajamno 🙂 bem ti leptira zbog zmigavca.

Mislio sam prepricati neke takve dogodovstine sa putovanja na posao, no toliko mi se gade ti ljudi koji tako puni sebe (govana) sjednu za upravljac i krenu na svoj bogomdani (rodjo se zove Bogdan) posao i onda samo uvjereni ili samouvjereni krenu raditi kaos po cestama jer samo kasne ili samokasne povlaceci za sobom pornjavu od psovki iritirajuci i frustrirajuci svu silu ljudi i tako svaaaaki bozji radni dan…. bem ti leptira u letu.. i to je to …biteseinedajbogdaserazmnozite.

e da ..mogu si misliti kako tek djecu odgajaju…..

Prica me navodi na pocetak… kako su uopce dobili vozacku dozvolu… oni seronje u vozackim skolama, instruktori da im bem leptira, samo gledaju kako ce paru zgrnuti i tjeraju po najvecoj guzvetini ucenike na voznju kako bi se ovima zgadilo i sto prije platili da prije zavrse autoskolu i voznju i sve u PM da se dobije vozacka i da se sto prije voze u auticu sto je tata kupijo i da se bez zmigavaca i kulture ukljuce u promet lijepe nase rvacke. Tko njih uopce kontrolira, da mu …. coravog.

Pa onda policioti, muvaju se oko HaTeVeja ili plaze u pratnji za politicarima, ali na raskrscima ih nema…puknu one kamere pa vataju ljude koji pice da sto prije zbrisu guzvi i ovima bez zmigavaca koji brzo voze…. pa kako ne bi brzo vozili kad im ovi bezzmigavci trube da se maknu jer ONI moraju proci… uf…malkice mi se vratio zivac negativac…. PTSP od voznje po gradu…

Ma neeecu…vise pisati..neeecu se zifcirati..neeecu….

Veli moj frend Baja…to nam je olaksanje od ovakvih zifciranja… ma neka..pusti… oni ce se svi medjusobno pozeniti i izumrijet :)))

inace strpliv covjek…taj moj Baja

19.11.2012.

Nakon poduzeg vremena ulazim medju ove svoje retke i misli, dizuci prasinu razmisljanja i onu imaginarnu, nad zapustenim mislima. Zapustenim…hmm… mozda na ovom virtualnom papiru.

Citajuci, pitam se nisam li ja neka podvojena ili multiplicirana osobnost, jer citam ove retke i snebivam se tesko prateci sto mi je u tom momentu bilo u glavi.

U stvari, nije previse ni bitno, jer ipak sve sto sam napisao je sukladno sa onim sto i dalje imam u glavi. Ne znam da li je to odgovor na pitanje, no zadovoljan sam sa stanjem moje svijesti 🙂

Ovim uvodom dajem uvid u jedan nacin samokritike.

Samokritika je, po nekoj definiciji (uzmimo u obzir da dolazi od mene kao od laika), osvrt na osobno djelovanje i razmisljanje. Samokritika je mehanizam ponasanja, a u uskoj vezi je sa psiholoskim stanjem, te percepcijom sebe kao osobe.
Psiholoske stanje je uvjetovano raznim unutarnjim , nazovimo komponentama (krivnja, bjezanje, sugestija, samozavaravanje…) i kao takvo djeluje na percepciju.
Percepcija, opet, je skup filtera dozvoljenih od strane psiholoskog stanja, kojima mozemo sagledati sebe, a sve skupa iz nekog treceg lica..ukoliko je moguce.
Osvrt, kao takav, bi trebao biti sto je moguce vise objektivan kako bi i ta samokritika imala balans izmedju psiholoskog stanja, percepcije i stvarnog stanja i djolavanja. Sve ostalo predstavlja neke vidove samozavaravanja ili opet egocentricnosti. Najgore je ipak kada je uopce nema.

Svi mi na temelju svojih zelja, znanja, motiva ili usljed djelovanja okoline, djelujemo u vremenu i prostoru. Nase djelovanje je skup radnji koje vrsimo na temelju vanjskih i unutarnjih uvjeta. Necu ulaziti u specifikaciju uvjeta, vec mi je bitno prikazati samokritiku kao nesto normalno i potrebito svakoj zdravoj osobnosti. Nedostatak iste nije dobro i vodi ekstremizmu koji , ovisno o stupnju istoga, moze biti drustveno prihvatljivo i daleko van toga. U svakom slucaju nije dobro prema drugima sa kojimo dijelimo i zivimo. Sa druge strane, prevelika samokritika dovodi do destabiliziranja osobnosti i trosenje previse energije na objasnjenja…u principu, prevelika samokritika radja nove samokritike i stvari se vrte u krug. Naravno, ni ovo nije zdravo po nikoga.

Balans, koji je uvijek i za sve potreban je ono sto se ovdje trazi. Postizanje balansa je duboko povezan sa ljubavlju i postivanjem. Bez tih komponenti nema ni balansa.

Analogija gore spomenutog kaze da samokritika je alat u gradnji nase osobnosti i upravljac nasih daljnjih djelovanja. Samokritika nije slabost, vec svjesna reakcija ili osvrt na djelovanja kojom ucimo i nadogradjujemo sebe. Ukoliko srljamo bez nje naprijed, prije ili kasnije naletimo na problem veci nego sto bi trebalo i koji ce nas zaustaviti. Postajemo naoko snazni i veliki, guramo ljude i stvari ispred sebe ne videci i ne mareci za stvarno stanje stvari.
Nasuprot tome, ici cemo naprijed presporo i stalno polusvjesni prema dogadjajima oko sebe. Gubimo radost zivota i stalno smo u nekom vrebanju nad greskama. Preispitujemo stvari vise no sto je potrebito gubeci energiju, vjerodostojnost, pa i ljudskost.
Balansom, postizemo pravu brzinu i pravi smjer.

Stavimo to pred svakog pojedinca covjecanstva i zamislimo svijet.

Jako dobro 🙂

30.01.2012.

Slucajnosti u nizu… koincidencija..magija…. sudbina..ili nesto sasvim trece.

Sloboda u izboru. Mentalna sloboda. Dozvoljava nam da smo slobodni u interakciji sa svijetom oko sebe…kako duhovnim..tako i fizickim. Sloboda nije u tome da slijedimo svoje principe..jer vec nas principi ogranicuju. Predrasude, mrznja, jal, ljubomora, skrivanje, presucivanje…sve to ljusti slobodu i pravi je usmjerenom…no i to je sloboda. Bitna je stavka kako tko od nas samih prihvaca uvjete svoje slobode. Iz postivanja prema svijetu oko sebe, ovisni o kolicini istog, dozvoljavamo istom tom svijetu da zivi interaktivno sa nama..mijenjajuci ga ..opet ovisno o postivanju istog. Da li sam lagano dodirujemo sfere i mazimo se s njima ne ostavljajuci duboke tragove i rezove vec duge i lijepe uspomene..ili zasjecamo duboko i bezobzirno remeteci ravnoteze..no praveci put za sebe. Sto je u tome ispravno..ne znam, no moj je nacin svakako drugaciji…kao i svaciji..poseban….sto kreira posebnost svakog od nas kao osobe, kao duse.. slobodne u svom izboru.

Nesvejesni nase interakcije, a teorijom kaosa uzrokujemo pomake u svim sferama, donosimo pomake koji, opet, stvaraju svoja pomicanja u teoriji kaosa. Kolika je sad tu mogucnost predvidjanja…kolike su mogucnosti koincidencije… da li to magija zna..ili moze predvidjeti..vidjeti.. direktno utjecati na neke pomake????

Naravno, neki tvrde da moze, neki ne vjeruju.

Ja se pitam, a ne zelim odgovor… jer vjerujem u pozitivnu energiju. Njome radim stit oko sebe. Vjerujem u ljubav i dobrotu. Njima komuniciram i u interakciji sam sa svijetom. Energija je neiscrpna u bioloskom tijelu, sve dok to tijelo ne umre, a dusa izvrsi promjenu. Kuda cete je usmjeriti i kako cete njome raspolagati..upravljati.. to je..po meni..ono pitanje duhovnosti…izgradjenosti kod svakoga od nas.

Staviti ispisano u okvire ovog bloga, vracam se na svoju osobnu tragediju i na tragedije svake od mojih prijatelja ovdje…tuge u nasim propalim zeljama i planovima, ceznjama…kako tjelesnog..tako i duhovnog…bez obzira na inteligenciju, edukaciju ili ino. Pozitivna enregija… ljudi moji… sto je vise odasiljete…vise cete je primiti. Sto ispravnije usmjeravate svoju interakciju, to ce vise i preciznije biti vraceno…sto vise postujete predmete, objekte, duse svojeg zanimanja, to ce produkti vaseg rada biti svetiji, tocniji, upoterbljiviji, a rezultati pozitivniji. Ne mogu znati , obecati, da ce vam sve biti uspjesno…da nece biti bola, propadanja i uzdizanja… znam samo da ce bit manje i lakse.

“I tek samo meki dodir ciste duse lijeci neizlijecivo..dovoljan je samo pogled u sebe i naci cete tu dusu, bez obzira na grijehe i patnje. Dozvolite ga sebi, obradujte svoje prijatelje, svoje voljene..” – Ja 🙂

Ponekad sam toliko sam, da me strah progovoriti da i ja ne odem.