Izvor slike: Kornjača i zec
Zec je ismijavao kornjaču radi njezine tromosti i neokretnosti. Kornjači to dojadi, pa ga pozove na utrkivanje. Zec od šale primi njezin poziv. Osvane dan utrke. Odrede metu, i u isti čas oboje krenu na put.
Kornjača je hodala polagano, ali neprestano i neumorno, a zec je kao mahnit skakao samo da pokaže, kako je bolji od kornjače. Napokon je umoran blizu cilja legao i zaspao kao zaklan. Najednom, gledatelji počnu vikati. Zec se prene iz sna, htjede potrčati, ali kornjača je bila već na cilju.
Opazivši je kako se već vraća natrag, ukloni joj se postiđen s puta, i prizna sam da ga je najsporija životinja na svijetu osramotila, jer se previše uzdao u svoju brzinu.
Jedna od divnih Ezopovih basni u kojoj su životinje prikazane kao personifikacija ljudi.
Puno toga bi ljudi mogli naučiti iz basni, samo kad bi htjeli.
No, nekad ni znanje nije dovoljno, ako ono ne preraste u djela. Ostaje u nama kao sjeme koje neće ugledati svjetlo dana.
Seminari o Ekologiji (prije 30-tak godina) su me duboko dirnuli. Kad pogledaš film o vodi, i kad u njemu prikažu scene mogućeg scenarija na svijetu oko 2030 godine, zadrhtiš.
Sve to ti se tada činilo tako nestvarno, nemoguće.
Krenula sam malim koracima u istraživanja, učenja, širenja postojećih spoznaja.
Mogućnost da radim s najmanjima, bezazlenim spužvama velikih potencijala, bila mi je poticaj za njihovu edukaciju.
Hrpe projekata ekoloških odrađeno i s njima i s roditeljima. Sve što se moglo u mojoj okolini primijeniti, a obilje toga je bilo. Djeca su pravila papir, razdvajala otpad, reciklirala, oporabljivala, imali rođendane od voća, kompostirala i sadila. Učili o štednji vode, struje.
Davno je to počelo.
No, okolina, okružje, vlast, zakoni su spavali.
Dubokim snom.
Na kapaljku su uvodili promjene.
Osjećala sam se kao nepozvani gost na sajmovima taštine i moći.
Prije 15 godina počela sam praviti igračke za djecu od otpadnog papira. Kazališta lutaka u kutijama od papira.
No, svijet je i dalje spavao za takve stvari.
Čini mi se da sam ja kao ta kornjača.
Umorna od svijeta ljudi koji bi sve na brzinu, što lakše .
Danak plaća priroda.
No, priroda ima svoje zakone. Nije ona goropadnica koja se treba krotiti. Podređivati Egu ljudi.
Vraća udarce.
Koliko još mora desetljeća proći da ljudi osvijeste njenu snagu, moć i da ju prihvate??
Ovih dana svjedočimo njenoj snazi, neumoljivosti. Promatrajući što sve može voda činiti…ostaneš bez riječi.
