Izvor slike: Autor fotografije : Sonja Ajh
28tra

Nekako

Zadnjih dana, bolje rečeno tjedana, sve ja to nešto zbrda zdola pišem. Imam i cilj pisanja : povratak u neko svoje prepoznatljivo stanje.

Danas mi sine misao…možda je to sve uzročno-posljedična veza proljeća.
Lijepo to dočaravaju stihovi Crvene jabuke – Nekako s proljeća, sva sam si od ludila.
To je sigurno to.
Prvo te uznemiri, pa te pusti, pa te opet primi, pa traje, pa se smiri.
Garant je to.

Moj problem je što me toliko toga ufati odjednom.

Ono što je negdje duboko u meni, i iznova svakog proljeća me zdrma i rastuži je : zemlja.
E, to mi je boljka pregolema.

Moj komad zemlje. Moj vrt. Moj cvjetnjak. Mali voćnjak.
Kao u magli se pojavi i neki kućerak iza toga.
K’o luda Mara (nemam pojma zašto se to reče u narodu tako ) hodam okolo i virim u te okućnice, i uzdišem.
Prebirem po stranicama o vrtlarenju, vrstama, načinu.

I onda se normalno rastužim.
Nakupujem ja cvijeća za moj balkonek, i sredim da mi je lijepo i mirisno i šareno, ali….
Tješim se (no baš se ni ne utješim) kako mnogi nemaju ni to, kako su gladni, bolesni, siroti negdje.

Nisam ja više ni za neke velike akcije na vrtu…no, duša ne miruje.
Sniva snove koji su nedostižni.
Onda samu sebe bacim u još veću dozu ludovanja.

Učilo me od malena da zemlja hrani ljude.
Treba ju poštivati i voljeti.
Znam ja da ni klima i te sitnice oko nje nisu više kao nekad.
Vjerojatno je čovjeku najteže kada puno toga zna, ali si ipak ne može pomoći i te sne ostvariti.

Nekako s proljeća, sva sam si od ludila.
Bude prošlo.

Još nema zvjezdica
Sonja

Riječi su put kojim hodimo čista uma i nosimo u njima blagost i toplinu. Boje su podij na kojem duša pleše.

2 osvrta na “Nekako

  1. Malo mi je promakao post, zaslijepljenim svim tim novotarijama i uglazbljivanjem da sve radi kao prije i kak spada.

    A ovo ..s proljeća. Eh.. Nekako s proljeća, moje borbe i dalje traju…

    Što nemaš i ne možeš dobiti, ne tuguj zbog toga. Ako ti je imati, onda će doći kad dođe vrijeme za to, a ako ne, ondak joj. Možda trebaš potražiti nešto štp ti je dostupno, ali si propustila do sada 🙂

    možda, možda 🙂

    puno toga u to možda stane 🙂

  2. Hvala ti na lijepim riječima.
    Pomisli čovjek da će mu biti malko lakše, ako ispiše tu neku nemoć i tugu, al’ ni baš tako kod mene. To je garant do proljeća ….
    U biti , samu sebe još dodatno izmučim s nerealnim snovima i željama.
    Neke sne valja otpustiti, i napraviti mjesta za nove, možda…
    Zgodno je to možda 🙂

Odgovori