Riječi su put kojim hodimo čista uma i nosimo u njima blagost i toplinu.
Boje su podij na kojem duša pleše.
1 osvrt na “Lonely rivers flow”
Puštam toplini njegova glasa da struji…nježno, blago, ali i moćno na trenutak.
Poput rijeke klize misli.
Odlaze negdje daleko muškarcima koji su mi bili dragi, ono baš dragi. Nije ih bilo puno, ali svi su bili tako nekako posebni i drugačiji od mnoštva. Pametni, pomalo otkačeni, i topli u duši. Moji veliki ljudeki. Uz njih sam rasla, mijenjala se. Bili su moj oslonac, nada, i utočište. I imali su divne glasove. Voljela sam ih slušati i upijala dio njih. Sve sam ja njih i voljela, čisto. Neki nisu ni znali da ih usput i volem. Sretna sam što su bili dio mene. I hvala im.
(p.s. ponekad pomislim…možda se i oni mene sjete 🙂 ) I ima zvjezdica, titraju u nama, ponekad.
Puštam toplini njegova glasa da struji…nježno, blago, ali i moćno na trenutak.
Poput rijeke klize misli.
Odlaze negdje daleko muškarcima koji su mi bili dragi, ono baš dragi. Nije ih bilo puno, ali svi su bili tako nekako posebni i drugačiji od mnoštva. Pametni, pomalo otkačeni, i topli u duši. Moji veliki ljudeki. Uz njih sam rasla, mijenjala se. Bili su moj oslonac, nada, i utočište. I imali su divne glasove. Voljela sam ih slušati i upijala dio njih. Sve sam ja njih i voljela, čisto. Neki nisu ni znali da ih usput i volem. Sretna sam što su bili dio mene. I hvala im.
(p.s. ponekad pomislim…možda se i oni mene sjete 🙂 ) I ima zvjezdica, titraju u nama, ponekad.