kažu da je u paklu gužva, ali
kad si u paklu,
čini se da si uvijek sam.
i ne možeš nikome reći da si u paklu
ili će misliti da si ludi
a biti lud je biti u paklu
a i biti zdrav je pakleno.
oni koji izbjegnu pakao, međutim,
nikad ne pričaju o tome
i nakon toga im ništa posebno ne smeta.
Mislim, stvari poput propuštanja obroka,
otići u zatvor, uništiti auto,
ili čak ideja same smrti.
kad ih pitaš,
“kako je?”
uvijek će odgovoriti, “dobro, baš dobro…”
jednom kada si bio u paklu i nazad,
to je dovoljno
to je najveće zadovoljstvo poznato čovjeku.
jednom kada si bio u paklu i nazad,
ne gledaš iza sebe kad pod zaškripi
a sunce uvijek izlazi u ponoć
i stvari poput očiju miševa
ili napuštena guma na praznom mjestu
može vas nasmijati
kad si jednom bio u paklu i natrag.
~Charles Bukowski
Zgodna tema…. 🙂
I sad bi slijedilo ono neizbježno…koliko ljudi, toliko istina, ili da približim temi…koliko ljudi toliko tumačenja Pakla, i doživljaja ovih gore stihova.
A ovo mi zgodno isto od Bukowskog , jedan dio pjesme Gdje sam bio ?
bio sam na čudnom putovanju
ali je bilo
bez ikakvog smisla.
nisam imao ideje.
nisam imao plan.
spavao sam.
samo sam spavao
i čekao sam.
nisam bio usamljen.
nisam osjećao samosažaljenje.
samo sam bio zarobljen u
životu u kome
nisam mogao da nađem
smisao.
tada sam bio
mladi čovjek
star hiljadu godina.
a sada sam stari čovjek
koji čeka da se rodi
Da!
Poznato mi je i to.
Ne znam da li se dobro sjecam, mislim da sam to vidio u nekoj kompilaciji radova vise autora na temu cijedjenje. U smislu da se cijede misli kako bi se opisale rijecima.
Viš, viš…zgodno ovo o cijeđenju misli. Centrifugu uključiš i mam ti se smanji hrpa toga što pluta tam u višim katovima . 🙂
Ovaj mi dio odličan od njega …
samo sam bio zarobljen u
životu u kome
nisam mogao da nađem
smisao
eh da..samo