Izvor slike: Dvije kratke riječi.
Razlikuju se samo u dva slova.
Kad ih pokušamo razumjeti, saznati nešto o njima, ostajemo zatečeni.
Dva puteljka.
Ostaje na nama koji ćemo izabrati.
Znanje je moć. Imamo ga toliko malo o tim bitnim stvarima.
Rođenjem nas roditelji zbog ljubavi čine centrom svijeta. Okruženi smo pažnjom, brigom, zadovoljenjem naših fizioloških, ponekad i psiholoških potreba.
Sve se vrti oko nas. Mi smo iznad svega.
Odrastajući sve se naglo mijenja. Više nismo baš centar svega. Uče nas kako se uklopiti na najbolji mogući način u vrtlog života. Pravila, obrasci ponašanja su standardni način obrazovanja i odgoja. Informacije i znanje je određeno sustavom u okružju gdje živiš.
Ako si imao sreće da živiš i rasteš u malim mjestima, ili pitomim sredinama bit će dostupna i neka prva iskustva s prirodom, stanovnicima u njoj, i načinom kako oni žive u njoj. Ono što vidiš, dodirneš, brineš…puno je lakše upoznati.
Tu se i događaju i emocije. Počinješ se lagano povezivati s tim bićima u flori i fauni. Zadivljuju te i očaravaju.
U školama te uče o fauni i njenim koristima za nas ljude. Od prehrane, odijevanja, farmacije, predmeta.
Kod kuće gledaš i sudjeluješ u ubijanju dragih ti mezimaca, jer…to je hrana.
Prvo ih hraniš, brineš o njima, a onda završe na tanjuru kao gozba nedjeljama i blagdanima.
Za tebe one postaju tada izvor koristi namijenjen nama za preživljavanje.
S tom spoznajom i znanjem koje je čak i verificirano određenom ocjenom, putuješ dalje.
Ja iznad svih.
Mi iznad svih.
Tada to i nije još bilo tako okrutno, ili nismo imali prave informacije. Svijet nam je bio skučen. Znao si za svoje dvorište i nešto malo dalje.
Tehnologija čini čuda.
Ljudeka je sve više na ovoj našoj, sad već izmučenoj planeti. I počinju ogromne promjene.
Procvat industrije , ali i svijet ti se širi prikupljajući informacije i fotografije onoga izvan tvog mjesta življenja.
Sve te slike, ali i osjećaji koje si imao negdje se skriju u tebi. Sklone se na sigurno.
Osjećaš, vidiš, naslućuješ, ali šutiš.
Samo se uklopiš u EGO.
teško da je to, “uklopiš se u EGO”
naročito u onome..”ali šutiš” 🙂
Danas me jutrom “dotaknula” krasna misao i slika životinjica. Čak je na engleskom, al’ mislim da sam ubrala smisao.
” Don’t destroy my home and than ask why I wander into yours. ”
E, takve i ine misli se uvuku i čuče negdje u nama, tišini. 🙂
I onda je opet na nama, i našem izboru što napraviti s tim čučavcima. 🙂
hmm.. istina je, ali cijela ova planeta je “nas” dom.. i tim zavotinjicama, i nama..i tim cucafcima u nama.
a sve zeli zivjeti